Prekjučer je Intel izbacio na tržište 2 nova procesora koji označavaju početak ne samo nove arhitekture, već i pojavu novog procesorskog utora. Intel Core i5 750 i Intel Core i7 870 su prvi Intelovi procesori na LGA 1156 procesorskom utoru i prvi Intelovi procesori na Lynnfield jezgri. Trenutno postoji samo jedan chipset koji može prihvatiti navedene procesore a to je Intel P55.

Lynnfield je najlakše objasniti kao jeftiniju verziju Nehalema, tj. postojećeg Bloomfield Core i7 procesora. Podsjetimo se, najvažnije karakteristike Bloomfielda su 4 jezgre, QPI sabirnica, trokanalni DDR3 kontroler i 8MB L3 cache memorije. Platforma izgleda ovako:

Performanse nisu sporne, no cijena je paprena i to ne samo procesora. Cijenu platformi podiže i cijena ploče te cijena trokanalnih memorijskih kitova čime cijela priča većini korisnika postaje nedostižna. Znači, osnovna ideja je zadržati što više performansi uz što nižu cijenu.

[inset side=right]Pa, poigrajmo se zajedno Intela i riješimo taj problem; kako je Lynnfield derivat Bloomfielda, četiri jezgre te 8MB L3 cache-a ostaju.[/inset] Riješimo se mi trokanalnog DDR3 kontrolera i umjesto njega stavimo jeftiniji dvokanalni DDR3 kontroler. Tu smo, osim na procesoru uštedjeli i na memorijskim kitovima. No, ostaje pitanje QPI sabirnice.

QPI (Quick Path Interconnect) je point-to-point sabirnica koja služi međusobnom povezivanju procesora i chipseta (IO hub). No, QPI dolazi do izražaja u višeprocesorskom okruženju gdje više QPI linkova povezuje više procesora sa chipsetima, omogućujući svakoj komponenti u mreži direktan pristup drugoj komponenti u mreži. U jednoprocesorskom okruženju kućnih računala, QPI sabirnica povezuje jedan procesor sa jednim IO hubom (Core i7 procesor sa X58 chipsetom).

Znači, sa stajališta funkcionalnosti apsolutno se ništa neće promijeniti ako mi maknemo taj X58 chipset i QPI sabirnicu te QPI kontroler iz procesora zamijenimo PCI-E kontrolerom. I evo gdje smo sad:

Lynnfield ima PCI-E 2.0 kontroler koji podržava 16 PCI-E 2.0 linija što dozvoljava spajanje jedne PCI-E x16 grafičke kartice ili dvije u CrossFire/SLI setupu u x8 + x8 modu. Kako to izgleda na samoj jezgri procesora, možete se vidjeti na sljedećim slikama:

Gore je Bloomfield jezgra a dolje Lynnfield. Krajnji rezultat cijele priče je procesor koji je značajno jeftiniji od postojećeg Core i7 (ovisno o modelu). Navedeni procesor ide u Intel P55 ploču koja je 30 i više posto jeftinija od Intel X58 ploča, a budući da je memorijski kontroler dvokanalni, dvokanalni DDR3 memorijski kitovi su jeftiniji od trokanalnih DDR3 kitova.

Budući da ovakve uštede vrlo značajno u pozitivnom smislu djeluju na Vaš novčanik, da li to znači da će u smislu performansi navedeni procesor značajno zaostajati za prethodnikom ? O tome ćemo nešto kasnije.

A evo i nekoliko slikica našeg današnjeg heroja:

S lijeva na desno imamo dobri stari LGA775 procesor, u sredini naš novi LGA1156 a sasvim desno LGA1366. LGA1156 procesor ćemo smjestiti u P55 ploču:

Hladnjak je klasični boxani Intelov a dimenzije su mu poprilično male, aluminijski dio visok je samo 13mm. A evo i trenutne situacije sa Nehalem familijom nakon najnovijih procesora:

Ovdje se odmah vidi i osnovna razlika između Core i7 i Core i5 procesora a to je hyperthreading (HT). Oba procesora fizički imaju 4 jezgre, no kod Core i7 procesora omogućen je i HT pa navedeni procesor operativni sustav vidi kao 8 jezgreni.

[inset side=left]Ne treba zaboraviti još jedan adut Nehalem arhitekture a to je Turbo Mode.[/inset] Pojednostavljeno, ukoliko neka aplikacija ne koristi sve 4 jezgre pod punim opterećenjem i potrošnja struje je mnogo manja od maksimalne, procesor automatski (bez intervencije korisnika) povisuje svoju radnu frekvenciju za određeni iznos kod jezgri koje su trenutno aktivne. Kod Bloomfielda se u najboljem slučaju (ukoliko je aktivna samo jedna jezgra), množitelj mogao povisiti x2 (povišenje za 266 MHz). To je u prosjeku donosilo poboljšanje od 3-5% u odnosu na performanse bez uključenog Turbo Mode-a.

Kod Lynnfielda, množitelj se može u slučaju jedne aktivne jezgre povisiti i za x5 što iznosi 667 MHz. Evo i tablice sa detaljima:

Vidljivo je da je čak i u slučaju 4 aktivne jezgre (ali ne maksimalnog opterećenja) moguće povisiti množitelj za određeni iznos. Usporedba performansi kod Core i7 870 procesora sa i bez uključenog Turbo Mode-a izgleda ovako: