Cloud computing (iliti oblačno kompjuteriziranje)

Detalji

Kategorija: Uncategorised

Objavljeno Petak, 27 Kolovoz 2010 17:13

Cloud computing je Internet-bazirano računalstvo, u kojemu se dijele resursi, softver i informacije koje se pružaju računalima i drugim uređajima na zahtjev, nešto kao električna ograda. Cloud computing je paradigma koja slijedi odmak od mainframe-a na client–server tijekom ranih 80-tih godina prošlog stoljeća. Detalji su apstraktni za korisnika, koji više nema potrebu za stručnošću, ili kontrolom tehnološke infrastrukture, jer „u cloud-u“ sustav pruža podršku njemu.

Cloud computing opisuje novi nadomjestak, potrošnju, te dostavni model za IT servise zasnovane na Internetu, a isto tako tipično uključuje over-the-Internet korištenje dinamičkih skalabilnih i često virtualiziranih resursa. To je nusprodukt i posljedica jednostavnosti korištenja udaljenih računalnih stranica prikazanih na Internetu.  Ove često preuzimaju formu web baziranih alata ili aplikacija kojima korisnici mogu pristupiti i koristiti ih korištenjem svog web preglednika, te ukoliko imaju program instaliran lokalno na svom vlastitom računalu. NIST pruža nešto objektiviniju i specifičniju definiciju. Termin "cloud" se koristi kao metafora za Internet, a sve bazirano na crtanju oblačića korištenom u prošlosti za predstavljanje telefonskih mreža,a kasnije za dočaravanje Interneta u  Računalnim mrežnim dijagramima kao apstrakcija infrastrukture koju predstavlja. Tipični cloud computing provajder donosi najčešće poslovne aplikacije online, a za koje je potrebno da im se može pristupiti sa bilo koeg mjesta ili bilo kojeg Web servisa ili softvera tipa Web preglednika, dok su software i podaci pohranjeni na serverima. Ključan element za cloud computing je podešavanje i kreiranje korisničkog doživljaja.

Večina cloud computing infrastrukture sastoji se od servisa dostavljanih putem zajedničkih centara, te zasnovanih na serverima. Cloud-ovi se često pojavljuju kao pojedinačne točke pristupa za sve korisničke računalne potrebe. Komercijalne ponuda se generalno očekuje kada se dostigne kvaliteta servisa (QoS) zahtjevana od korisnika, i tipično uključuje SLA-ove.   Glavni cloud service provajderi uključuju Microsoft, Salesforce, Skytap, HP, IBM, Amazon i Google.

PREGLED

Usporedbe

Cloud computing derivira karakterističnu formu, ali ne smije se pomiješati sa:

1. Autonomic computing — "računalni sustavi sposobni za self-management".
2. Client–server model – Client–server computing ukazuje često na neke distribuirane aplikacije koje dostižu raskorak između pružatelja usluga (servera) i onih koji zahtjevaju akcije sa servera (klijenata).
3. Grid computing — "forma raspodijeljenog računalstva i paralelnog računalstva, u kojoj je 'super i virtualno računalo' sastavljeno od klastera mreža, labavo uparenih računala koji djeluju zajedno kako bi obavili vrlo opsežne zadatke"
4. Mainframe computer — močna računala koja koriste uglavnom ogromne organizacije za pokretanje kritičnih aplikacija, tipični bulk data processing kao što je census, industrijske i korisničke statistike, enterprise resource planning, i procesuiranje financijskih transakcija.
5. Utility computing — "paket računalnih resursa, kao što su izračuni i podatkovni mediji, kao mjerljivi servisi slični tradicionalnim javnim dobrima, kao što je električna struja";
6. Peer-to-peer – distribuirana arhitektura bez potrebe za centralnom koordinacijom, u kojoj su korisnici istovremeno i ponuđači materijala ili usluge i korisnici istih ( kontrast na dosadašnji klijent-server model).

Karakteristike

Generalno, cloud computing korisnici je posjeduju vlastitu fizičku infrastrukturu, umjesto toga zaobilaze kapitalne troškove na taj način da rentaju korištenje inforastrukture od treće strane, odnosno od samog pružatelja usluge. Oni koriste resurse kao servise i plaćaju samo one resurse koje koriste. Mnogi cloud-computing pružatelji usluga nude upošljavanje utility computing modela, što je analogno tradicionalnim utility servisima (na primjer korištenju električne energije) za korištenje, dok su neki drugi izgrađeni na pretplatničkoj bazi. Dijeljenje kompjutorske snage između višestrukih korisnika može poboljšati ukupnu sustavsku ocjenu, dok se serveri ne ostavljaju nepotrebno besposleni (što znatno smanjuje troškove, dok istovremeno povećava brzinu aplikacijskog razvoja). Krajnji efekt ovog pristupa je da je ukupno iskorištenje računalnih resursa poraslo dramatično, a istovremeno, krajnji korisnik ne mora nadograditi svoje računalo do inženjerskog vrhunca. Kao dodatak dobivamo, "poboljšani bendvit visoke brzine" koji omogućuje da primamo isto vrijeme odaziva iz centralizirane infrastrukture na drugim stranicama.

Ekonomičnost

Cloud computing korisnici izbjegavaju kapitalna ulganja (CapEx) za hardver, softver i servise kada plaćaju provajderu samo one koje zaista i koriste. Korištenje se obično naplaćuje na bazi potrošnje (resursei koji su zaista potrošeni, kao i potrošnja struje) ili na bazi pretplate (vremenski bazirano, kao pretplata na novine) sa malim ili uopće bez neopravdanih troškova. Ostali benefiti ovog pristupa su niski uvjeti pristupa, dijeljena infrastruktura i troškovi, niski troškovi managementa, i trenutan pristup širokom spektru aplikacija. Općenito, korisnici mogu prekinuti ugovor u bilo kom trenutku (samim time zaobilaze rizik vraćanja investicije i nesigurnost), a servisi su obično pokriveni service level agreement-ima (SLA-ovima) sa konačnim i definiranim penalima.

Prema riječima Nicholas Carr-a, strateška važnost informacijskih tehnologija je postizanje standarda i smanjivanje troškova.

Među ostalim, kompanije bi na ovaj način mogle sačuvati sredstva namjenjena kapitalnim ulaganjima u infrastrukturu, no isto tako, moguće je da ne bi uštedjele mnogo, te da bi čak i platile više za operativne troškove. U situacijama gdje kapitalni troškovi nisu relativno maleni, ili u organizacijama koje imaju fleksibilniji operativni financijski budžet, clout model vjerojatno neće dovesti do veće fiskalne dobiti. Ostali faktori koji utječu na skalu svake potencijalne uštede uključuju efikasnost data centara u kompanijama koje možemo usporediti sa data vendorima, postojećim operativnim troškovima unutar kompanija, nivou adaptacije cloud sustavu, te tipu funkcionalnog bića smještenog u cloud.

Među stavkama koje neki cloud pružatelji usluga naplačuju su instance (često se posebno naplačuju veća potrošnja memorije ili visoka potrošnja procesorske snage); podatkovni transfer u oba smjera; pohrana podataka (mjereno u GB/mjesečno); I/O zahtjevi; PUT zahtjevi i GET zahtjevi; IP adrese; i balans punjenja. U nekim slučajevima, korisnici mogu plaćati po pristupu, sa cijenama koje ovise o specifičnim zahtjevima za dostupnim resursima.

Arhitektura

Cloud computing sample architecture

Cloud arhitektura, sistemska arhitektura na kojoj su zasnovani softverski sustavi uključeni u rad cloud computing-a, tipično uključuju višestruke cloud komponente koje komuniciraju jedna sa drugom korištenjem aplikacijskog programibilnog sučelja, uobičajeno web servisi. Ovo predstavlja Unix filozofiju korištenja višestruukih programa od kojih svaki radi jednu stvar dobro, dok istovremeno surađuje sa drugima koristeči univerzalno sučelje. Kompleksnost se kontrolira a sustav koji rezultira ovim je mnogo prilagodljiviji od mnogih monolitnih i kontraproduktivnih. Dvije najvažnije komponente cloud computing arhitekture su poznate kao front end i  back end. Front end je dio koji koristi korisnik, npr. Korisnik računala. On uključuje klijentovu mrežu (ili računalo) i aplikacije korištene za pristup cloud-u putem korisničkog sučelja tipa web preglednika. Back end cloud computing arhitekture je ‘cloud’ sam za sebe, a sadrži mnoštvo računala, servisa i podatkovnih sustava za arhiviranje i čuvanje podataka.

Povijest

Počeci koncepta cloud računalstva sežu u daleke 1960-te, kada je John McCarthy smatrao da "Kompjuteriziranje može jednoga dana postati rganizirano kao javno dobro". Gotovo sve karakteristike cloud računalstva današnjice (elstična provizija, nudi se kao dobro, online je, pruža iluziju neograničene dostupnosti), a u usporedbi sa elektroindustrijom i javnim korištenjem, privatnim, državnim i zajedničkim formama su detaljno istražene u knjizi Douglas-a Parkhill-a, iz 1966., "The Challenge of the Computer Utility".

Konačni termin "cloud" posuđen je od  telefonije odnosno od telekomunikacijskih kompanija, koje su do 90-tih godina prošloga stoljeća preliminarno nudile specijalizirane point-to-point podatkovne krugove, te koje su počele nuditi Virtual Private Network (VPN) servise sa komparabilnom kvalitetom servisa ali sa mnogo nižim troškovima. Prebacivanjem prometa na balansiranu utilizaciju kako su govorili, dobiva se mogućnost korigiranja i normaliziranja mrežnog broadband-a sa znatno većom učinkovitošću. Simbol oblaka je korišten kako bi se označila demarkacija točaka između kojih je podijeljena odgovornost od strane pružatelja usluge prema krajnjem korisniku. Cloud computing proširuje svoje granice pokrićem servera jednako kao i mrežne infrastrukture.

Amazon je odigrao ključnu ulogu u razvoju ovog načina rada, na taj način da je modernizirao svoje data centre nakon dot-com sloma, koji, kao većina kompjutorskih mreža, koriste malo, svega do 10% svojih kapaciteta u normalnom radu, samo da bi ostavili prostora za povremene špice u prometu. Kada je pronađeno da nova cloud arhitektura rezultira znatnom internom efikasnošću i mnogobrojnim poboljšanjima, premda malenima, brzo pokretni "two-pizza timovi" su mogli dograditi nove osobine brže i znatno jednostavnije, Amazon je inicirao razvoj novih proizvoda kako bi pružio ovom načinu rada eksterne korisnike i u tom trenutku lansirao na tržište Amazon Web Service (AWS) koristeći utility computing bazu već davne 2006.

U 2007, Google, IBM, i velik broj sveučilišta usvojili su u velikom broju cloud computing istraživački projekt. Početkom 2008, Eucalyptus postaje prva open source AWS API kompatibilna platforma za razvoj privatnih cloud-a. Već sredinom 2008, Gartner je ugledao priliku za cloud computing "kako bi oblikovao odnose između korisnika IT servisa, onih koji samo koriste IT servise i onih koji ih prodaju", te se osvrnuo na to da "se organizacije prebacuju sa vlasništva hardvera i softvera na per-use service-bazne modele" tako da "projektirani pomak na cloud computing ... rezultira dramatičnim rastom IT proizvoda u nekim područjima i znatnim uštedama u drugima."

U ožujku 2010, Microsoft-ov CEO, Steve Ballmer, izrekao je svoju najsnažniju misao vezanu uz postavljanje budućnosti kompanija u cloud sustav riječima "Za cloud, mi smo svi za" te u daljnjoj izjavi "otprilike 75 posto naših korisnika koriste u potpunosti cloud, a za godinu data to će biti i više od 90%."

Hewlett Packard-ov tehnološki direktor i strateški direktor Shane Robison u Srpnju 2010 imenovao je “inovativnost clouda” kao vrh ljestvice HP-ove strategije. Cloud computing je jedna od osam ključnih fokusa u istraživačkom polju za HP Labs.

Ključne osobine

• Agilnost unapređena sa korisničkom mogućnošću za brzo i jeftino koriste tehnološke infrastrukturne resurse.
• Troškovi za koje se tvrdi da su znatno smanjeni, dok su kapitalna ulaganja preusmjerena na operacione troškove. Ovo osjetno smanjuje nivo ulaska, obzirom da je infrastruktura tipično dobavljana od trećih strana, i ne mora se kupovati samo za jednom ili nefrekventnim intenzitetom, kao što su to računalni zadaci i servisi. Određivanje cijene ovog utilitija na  kompjutorskoj bazi je fino balansirana sa opcijama zasnovanim na iskorištenju i nekoliko IT vještina koje su potrebne za implementaciju (u kući).
• Nezavisnost uređaja i lokacija – omogućuje da korisnici pristupaju sustavu koristeći web preglednik bez obzira na svoju lokaciju ili koji uređaj oni koristili (npr. PC, mobitel). Obzirom da je infrastruktura off-site (tipično pružana od treće strane) te dostupna putem Interneta, korisnici se mogu spojiti sa bilo koje lokacije.
• Višestruki pristup omogućuje dijeljenje resursa i troškove među velikim brojem korisnika i dozvoljava:
  • Centralizaciju infrastrukture u lokacijama sa nižim troškovima (kao što su nekretnine, elektrika itd.).
  • Povećan Peak-load kapacitet (korisnicima nije potreban inženjer za najviše moguće nivoe pristupa)
  • Utilizacija i efikasnost unapređenja za sustave koji su uobičajeno iskorišteni sa samo 10–20%.
• Pouzdanost je poboljšana ukoliko se nekoliko redundantnih stranica koristi istovremeno, što dobro dizajnirani cloud computing čini pogodnim za poslovni kontinuitet i oporavak od katastrofe. Ne manje važno, mnogi veći cloud computing servisi su pretrpjeli zastarijevanje, a IT poslovni manageri u takvim trenucima kada se dešava efekt zastarijevanja mnogu učiniti vrlo malo ili gotovo ništa.
• Skalabilnost nasuprot dinamike ("na zahtjev") provizioniranje resursa u finim nijansama, samostalni servisi koji su vrlo blizu real-time-a, bez potrebe da korisnik nadograđuje svoj sustav. Performanse se prate, a stalna i promjenjiva arhitektura se konstruktivno koristi putem web servisa jednako kao i putem sustavskog sučelja. Jedna od najvažnijih novih metoda za poboljšanje performansi pozadinskog prijenosa podataka za vrlo velike i zahtjevne aplikacije je paralelno podatkovno programiranje na distribuiranim podatkovnim mjestima.
• Sigurnost se povećava tijekom centralizacije podataka, povećanog fokusa na sigurnosne resurse itd., no briga se može nastaviti i problem može nastati ukoliko se izgubi kontrola nad određenim osjetljivim podacima, zbog nedostatka osiguranja za spremljene datoteke. Sigurnost je često toliko dobra koliko je dobar i tradicionalni sustav pojedinačno, djelomično zato što davatelj usluge ima mogućnost kontrolirati resurse kako bi riješio sigurnosne probleme koje mnogi korisnici sami sebi ne bi mogli priuštiti. Davatelji usluga pružaju uobičajeni log on pristup, dok je pristup putem audit logova koji oni sami koriste vrlo tešak ili gotovo nemoguć za krajnjeg korisnika. Nadalje, kompleksnost sigurnosti je mnogosotruko uvećana kada se podaci distribuiraju puteš šireg raspona i/ili većeg proja uređaja.
• Održavanje cloud computing aplikacija je jednostavnije, poglavito otkada one ne moraju biti instalirane na svakom računalu ponaosob. Ovo pojednostavnjuje podršku obzirom da se promjene odrađuju na klijentu istog trenay.
• Mjerenje cloud computing resursa i iskorištenja istih moguće je na osnovi klijenta, dnevno, tjedno, mjesečno ili na godišnjoj bazi. Ovo omogućuje klijentima da odaberu pružatelja na osnovi troškova ili pouzdanosti (QoS).

Za početak rasprave o ovom načinu korištenja sustava je ovo i više nego dovoljno informacija! Podaci dobiveni sa Wikipedia, the free encyclopedia

U nekom narednom članku ćemo nastaviti sa daljnjim i detaljnijim uvidom u ovaj način korištenja računalnih resursa koji je vrlo realno budućnost korištenja informatičke opreme u svijetu!

• < Prethodno
• Slijedeće >